28.12.2019
Blog
admin

CIGLANA

Stara ciglana toliko dugo stoji na obodu Čelareva da su ljudi prestali da je primećuju. Utonula je u krajolik, stopila se sa njim. Jedino što je odaje i izdvaja je visoki dimnjak. Nekad simbol napretka a danas je svedok istorije…

Ciglane slične našoj građene su masovno širom panonske nizije u blizini gliništa krajem 19-og i početkom 20-og veka. Zidanje tih visokih dimnjaka zahtevalo je veliko graditeljsko znanje, veštinu i iskustvo. To ih čini simbolom jednog vremena i večite ljudske težnje da stvara i gradi.

Cigla i građevinari na očigledan način menjaju svet oko sebe. Nekad su se kuće gradile udruženim radom, mobama, cigle su se dodavale iz ruke u ruku dok svaka od njih ne dođe na svoje mesto. Po njoj se hodalo, od nje se zidalo i u svakom dvorištu uvek je bilo složene cigle. Jer zidanje je posao bez kraja, uvek ima nešto nezavršeno, što treba popraviti ili prepravito, i nešto što tek treba započeti.

Ništa nije večito, građevine pre ili kasnije padnu ali gradnja nikad nije uzaludan. Svoju sudbinu uvek je bilo dobro uzeti u svoje ruke. Graditi ne samo kuću, nego karakter, porodicu i zajednicu. Pomagati i biti onaj kome pomažu. Kada nekome padne zid ili se uruši krov, ljudi i dalje priteknu u pomoć. Možda smo malo tvrdoglavi ali se i dalje dobro slažemo, ljudi se nekad slažu bolje nego cigle.